5. 5. 2026.
Nakon prvomajskog produžnog vikenda, dočekao nas je u e-Savjetovanju Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, s konačnim prijedlogom zakona – što znači da se izmjene zakona predlažu donijeti po hitnom postupku. Uzevši, naime, u obzir donošenje predstojećih izmjena i dopuna Zakona o strancima, potrebno je uskladiti odredbe oba zakona kako bi se osigurala puna i svrsishodna primjena Zakona o strancima, ali i razmjernost posljedica koje proizlaze iz utvrđivanja neprijavljenoga rada. Javno savjetovanje je otvoreno do 19. 5. 2026., a očekivana objava izvješća planirana je za 24. 5. 2026. U ovom tekstu donosimo prikaz najvažnijih novosti koje su planirane tim izmjenama.
Neprijavljeni rad radnika, kolokvijalno poznat kao tzv. rad na crno, pojava je prisutna u različitim djelatnostima i u različitim pojavnim oblicima, od potpuno neevidentiranog rada, koji uključuje i pojavu tzv. lažne samozaposlenosti do, također, više varijanti djelomično neprijavljenoga rada.
Zakon o suzbijanju neprijavljenoga rada (dalje: Zakon) stupio je na snagu 1. siječnja 2023. kao potpuno novi propis. Njegovo donošenje rezultat je višegodišnjih aktivnosti strateškog pristupa samom problemu, a koje aktivnosti su rezultirale i dokumentom strateškog planiranja, Nacionalnim programom za suzbijanje neprijavljenoga rada 2021. do 2024. i Akcijskim planom za provedbu ovog Nacionalnog programa. Također, donošenje toga Zakona predstavljalo je, uz izmjene i dopune Zakona o minimalnoj plaći te Zakona o radu, jedan od pokazatelja mjere Unaprjeđenje radnog zakonodavstva u okviru Nacionalnog programa oporavka i otpornosti Republike Hrvatske.
Nakon stupanja na snagu Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada 1. siječnja 2023. godine, promijenjena je paradigma postupanja u slučaju utvrđivanja neprijavljenoga rada. Ako poslodavci nisu u zadanom roku prijavili zatečenog radnika, koji radi bez prijave na obvezna osiguranja, prijavu uspostavlja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti. Osim prijave, radnik ima pravo na isplatu medijalne bruto plaće, a država pravo na sve zaostale doprinose.
Podaci o učinku samog Zakona u tri godine njegove primjene otkrivaju poraznu statistiku pojave neprijavljenoga rada u Republici Hrvatskoj. Prema podacima Državnog inspektorata u razdoblju od 1. siječnja 2023., kada je Zakona stupio na snagu, do 31. prosinca 2025. godine, slijedom zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru utvrđenog neprijavljenog rada doneseno je ukupno 1197 rješenja na temelju odredaba članka 7. stavka 2. i 3. Zakona. Od toga, 1168 rješenja je doneseno na temelju članka 7. stavka 2. Zakona (kod kojih je neprijavljeni rad bio utvrđen prvi put od stupanja na snagu Zakona) te 29 rješenja na temelju članka 7. stavka 3. Zakona (neprijavljeni rad utvrđen drugi odnosno treći put), a poslodavcima je naloženo radnike, uključujući strance (ukupno 1953 radnika, od kojih 911 stranaca – državljana trećih zemalja) prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika, odnosno koji je u skladu s člankom 6. Zakona pretpostavljeni dan početka rada, kao i uplata u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske novčanog iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika, odnosno 6.630,00 eura ako je neprijavljeni rad radnika kod istog poslodavca utvrđen drugi i svaki slijedeći put (u razdoblju od 6 godina).
Ipak, zamijećena je otežana primjena pojedinih zakonskih odredbi u praksi, odnosno potreba za preciziranjem i dopunjavanjem odredbi koje uređuju postupanje nadležnog inspektora u provedbi inspekcijskog nadzora, osobito u dijelu izdavanja naloga poslodavcu da prijavi radnika na obvezno mirovinsko osiguranje. Ovo posebno u dijelu kada zatečeni radnik već ima prijavu na mirovinsko osiguranje kod drugog poslodavca, ali ne u punom radnom vremenu. Postojeći izričaj zakonskih odredbi onemogućavao je prijavu do punog radnog vremena kod drugog poslodavca, kod kojeg je radnik radio neprijavljeno.
Nadalje, zakonske odredbe koje uređuju javnu objavu podataka o poslodavcima kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđen neprijavljeni rad (tzv. Crna lista) i odredbe kasnije donesenog podzakonskog propisa – Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada (Narodne novine, br. 148/24), nisu u potpunosti međusobno usklađene, pri čemu je potpunije uređenje propisano spomenutim Pravilnikom i usklađeno s odgovarajućim postupanjem u praksi.
Također, nakon izmjene propisa kojim se uređuje zapošljavanje državljana trećih zemalja (Zakon o strancima), javna objava popisa poslodavaca kod kojih je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada dobila je potpuno novu konotaciju. Reputacijski rizik zamijenile su značajno ozbiljnije posljedice, i to u vidu mogućnosti dobivanja odgovarajuće dozvole za rad odnosno otežavanje pristupa aktivnim mjerama politike zapošljavanja. Duljina razdoblja javne objave od čak šest godina do uklanjanja podatka o utvrđenom neprijavljenom radu ocjenjuje se previše rigidnim zakonskim rješenjem, odnosno predugim vremenskim periodom koji nije usklađen s dinamičnim promjenama na tržištu rada.
S druge strane, u pogledu propisane obveze objave poslodavaca koji nisu počinili prekršaje u pogledu prijavljivanja rada (tzv. Bijela lista), a koja nije zaživjela u praksi, ocijenjeno je neopravdanim isticati pozitivne primjere prijavljivanja rada u okolnostima kada je kod istih poslodavaca utvrđeno kršenje drugih obveza, a koje su nerijetko ozbiljne naravi.
Temeljem Zakona donesen je Pravilnik o Jedinstvenoj elektroničkoj evidenciji rada (Narodne novine, br. 8/24) koji se odnosi na evidenciju rada putem digitalnih radnih platformi. Imajući u vidu da je navedeni propis vezan uz paralelno uspostavljen informacijski sustav Jedinstvena elektronička evidencija rada (sustav JEER), uočene su različitosti u izričaju i sadržaju zakonskog i podzakonskog propisa koje je, radi pravilne primjene i pravne sigurnosti, potrebno uskladiti u okviru zakonskog teksta. Budući su se primjenom sustava JEER postigli izuzetno pozitivni učinci u praćenju rada i nepravilnosti u radu putem digitalnih radnih platformi, ocijenjeno je da je zakonske odredbe koje uređuju sustav JEER potrebno prilagoditi namjeri širenja ovog sustava na druge djelatnosti odnosno područja, a koju namjeru je nužno provesti u djelo kako bi se u cjelini provela odgovarajuća mjera iz Nacionalnog programa za suzbijanje neprijavljenoga rada.
Svi članci u rubrici “Pravni monitor“
Popis svih budućih seminara i webinara
Podijelite:
