2. 6. 2026.
Piše: dr. sc. Romina Štaba, odvjetnica, specijalist europskog prava i certificirani specijalist javne nabave
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi (NN 48/26) nisu mijenjane odredbe članka 52. i 53. Zakona o javnoj nabavi (dalje u tekstu: ZJN), koje se odnose na tajnost podataka u postupku javne nabave. Istim odredbama je popisano da gospodarski subjekt u postupku javne nabave smije na temelju zakona, drugog propisa ili općeg akta određene podatke označiti tajnom, uključujući tehničke ili trgovinske tajne te povjerljive značajke ponuda i zahtjeva za sudjelovanje. Ukoliko gospodarski subjekt neke podatke označi tajnima, obvezan je navesti pravnu osnovu na temelju koje su ti podaci označeni tajnima. Gospodarski subjekt ne smije označiti tajnom: cijenu ponude, troškovnik, katalog, podatke u vezi s kriterijima za odabir ponude, javne isprave, izvatke iz javnih registara te druge podatke koji se prema posebnom zakonu ili podzakonskom propisu moraju javno objaviti ili se ne smiju označiti tajnom.
Člankom 53. je regulirano da naručitelj ne smije otkriti podatke dobivene od gospodarskih subjekata koje su oni na temelju zakona, drugog propisa ili općeg akta[1] označili tajnom, uključujući tehničke ili trgovinske tajne te povjerljive značajke ponuda i zahtjeva za sudjelovanje.
Također, naručitelj ne smije drugim sudionicima u natjecateljskom postupku uz pregovore, odnosno pregovaračkom postupku s prethodnom objavom poziva na nadmetanje, natjecateljskom dijalogu ili partnerstvu za inovacije otkriti povjerljive podatke ili rješenja koje mu je priopćio natjecatelj ili ponuditelj koji sudjeluje u pregovorima ili dijalogu bez njegove pisane izjave kojom daje suglasnost, s tim da se navedena izjava ne može dati kao opća zabrana pristupa svim informacijama, već se mora odnositi samo na namjeravano prosljeđivanje određenih informacija.
Naručitelj smije otkriti podatke koji se odnose na: cijenu ponude, troškovnik, katalog, podatke u vezi s kriterijima za odabir ponude, javne isprave, izvatke iz javnih registara te druge podatke koji se prema posebnom zakonu ili podzakonskom propisu moraju javno objaviti ili se ne smiju označiti tajnom, iako ih je gospodarski subjekt označio tajnima.
Dakle, gospodarski subjekt može „određene“ podatke označiti tajnim. ZJN izričito ne propisuje koji to sve konkretni podaci mogu biti.
Isto tako, gospodarski subjekt određene podatke može označiti tajnim na temelju zakona, „drugog“ propisa ili općeg akta, s tim da ZJN jasno ne propisuje koji sve „drugi“ propisi i opći akti mogu biti pravna osnova označavanja podataka tajnima.
Stoga se posljedično u praksi pojavljuju različite situacije upravo s obzirom na široku definiciju „određenih“ podataka te mogućih pravnih osnova kao temelja za označavanje tajnosti podataka. Navedeno je pravno izazovno u situacijama ukoliko bi se radilo o gospodarskim subjektima iz drugih država koje na različite načine uređuju pitanje, primjerice, poslovne tajne.
U slučaju kada gospodarski subjekt određene podatke označi tajnima, naručitelj je obvezan provjeriti „ne samo postojanje pravne osnove već i, sukladno pozitivnim propisima, sadržajno preispitati osnovanost označavanja poslovne tajne i odlučiti o davanju na uvid ponude“[2].
Ukoliko bi pravno neosnovano bio onemogućen uvid u tajno označene podatke, navedeno bi moglo, naravno uz ispunjenje drugih pretpostavki, dovesti do povrede prava na djelotvorno pravno sredstvo i pošteno suđenje, jer drugim gospodarskim subjektima koji u postupku imaju pravni interes za podnošenje žalbe, kasnije tužbe, može biti onemogućen uvid u podatke koji su mu potrebni za argumentiranje žalbenih ili tužbenih navoda i dokazivanje istih.
Jasno je da bi omogućavanje uvida u tajno označene podatke gospodarskim subjektima koji imaju pravni interes za podnošenje žalbe, moglo dovesti do situacija da bi se određene ponude podnijele s intencijom stjecanja pravnog interesa za podnošenje žalbe te ostvarivanja prava na uvid tajno označene podatke konkurenata, što je potrebno spriječiti.
Međutim, za postizanje balansa između prava na tajnost podataka s temeljnim načelom javne nabave – načelom transparentnosti, ne postoje jasna proceduralna pravila. S jedne strane potrebno je zaštiti povjerljive podatke[3], no s druge strane u postupku javne nabave primjenjuje se načelo transparentnosti kao jedno od ključnih načela s posljedicom ostvarivanja prava na pravnu zaštitu i pošteno suđenje.
Spor o povjerljivosti podataka u hrvatskom postupku javne nabave nije izričito posebno reguliran. Isto tako, kako je prethodno navedeno, ZJN ne omogućuje posebne mehanizme[4] putem kojih bi se mogao omogućiti uvid u tajno označene podatke u postupku javne nabave. Niti u kasnijem postupku pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave, odnosno Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, nije propisana posebna procesna procedura za pristup tajno označenim podacima u spisu.
Iz Presude Suda Europske unije[5] u predmetu eVigilo Ltd protiv Priešgaisrinės apsaugos ir gelbėjimo departamentas prie Vidaus reikalų ministerijos, C-538/13, proizlazi, među ostalim, da je u nedostatku propisa Unije, na svakoj državi članici „da uredi pravila upravnog i sudskog postupka koja trebaju osigurati zaštitu prava koja pojedinci uživaju na temelju prava Unije[6]. Ta postupovna pravila ne smiju biti nepovoljnija od onih koja uređuju slična pravna sredstva predviđena za zaštitu prava koja se uživaju na temelju nacionalnog pravnog poretka (načelo ekvivalentnosti) i da u praksi ne smiju onemogućavati ili pretjerano otežavati ostvarivanje prava koja dodjeljuje pravni poredak Unije (načelo djelotvornosti)“ […].
U tom smislu, ističe se da iz Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti[7] (NN 30/18) proizlazi, među ostalim, da temeljem istog nositelji poslovne tajne imaju pravo zahtijevati mjere, postupke i pravna sredstva predviđena istim zakonom radi sprječavanja nezakonitog pribavljanja, korištenja ili otkrivanja svoje poslovne tajne odnosno ostvarivanja pravne zaštite u tom pogledu. O dodatnim mjerama odlučuje sud na zahtjev stranke, a temeljem čl. 10. istog propisa, stranke, njihovi odvjetnici ili drugi zastupnici, sudski službenici, svjedoci, stručnjaci i sve ostale osobe koje sudjeluju u sudskom postupku koji se odnosi na nezakonito pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne ili koje imaju pristup dokumentima koji su sastavni dio sudskog postupka, ne smiju koristiti ili otkriti bilo koju poslovnu tajnu za koju su saznali zbog takvog sudjelovanja ili pristupa – dok se pravomoćno ne odluči drugačije ili tajna postane opće poznata.
Dakle, temeljem ZZNITV postoje postupovna pravila za, među ostalim, „zaštitu“ poslovne tajne, koja bi se eventualno potencijalno mogla implementirati na sličan način i u postupke javne nabave u slučaju tajno označenih podataka, u cilju kako bi se drugom sudioniku postupka javne nabave, koji za to ima valjani pravni interes, mogao omogućiti uvid u takve podatke, posebice ukoliko bi isti bili vezani uz meritum spora.
Nastavno na prethodno, važnim se ukazuju stavovi iz Presude Regionalnog upravnog suda u Laciju[8] od 13. prosinca 2021. godine, u predmetu T.A.R. Lazio – Rome[9], u kojoj presudi je provedeno balansiranje između prava na pristup dokumentima koji se odnose na postupak javne nabave te zaštite tehničkih i poslovnih tajni gospodarskih subjekata. Upravni sud je naglasio da gospodarski subjekt, u svrhu svoje pravne obrane u sudskim postupcima vezanim uz postupak nabave za dodjelu javnog ugovora, može imati pristup informacijama koje sadrže tehničke ili poslovne tajne. Također, iz sadržaja Presude se zaključuje da je pristup povjerljivoj dokumentaciji spora dozvoljen gospodarskom subjektu u opsegu, odnosno granicama nužnosti potrebne za ostvarivanje prava na sudsku zaštitu tog gospodarskog subjekta. Sud je i naglasio da je potrebno da pristup dokumentu bude omogućen na način koji ostvaruje njegovu učinkovitu razumljivost, a ne da se radi samo o formalnom udovoljavanju zahtjeva za uvid u povjerljivu dokumentaciju spora.
Unatoč propisanim podacima koje gospodarski subjekt ne smije označiti tajnom, meritumom spora i dalje može biti vezan uz tajno označavanje podataka te pravne osnove za označavanje tajnosti. U provedbi balansiranja između prava na provjerljivost i prava na transparentnost, svakako je potrebno u obzir uzeti prava svih strana u sporu što podrazumijeva pravo na pošteno suđenje i pravo na djelotvorno pravno sredstvo. Navedenom bi eventualno potencijalno moglo doprinijeti uvođenje mjera, kakve su ZZNITV-om predviđene u odnosu na „zaštitu“ poslovne tajne, i u postupak javne nabave kada se u istom pojavi spor o povjerljivosti podataka.
[1] U praksi često interni akt gospodarskog subjekta o zaštiti poslovnih tajni.
[2] Pravno shvaćanje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave sa Sjednice od 17.11.2016. godine.
[3] Najčešće poslovnu tajnu i know-how.
[4] Kao, primjerice, „prstenovi povjerljivosti“ u Ujedinjenom Kraljevstvu.
[5] Dalje u tekstu: Sud EU.
[6] Što bi se moglo odnositi i na opća načela, odnosno prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
[7] Dalje u tekstu: ZZNITV.
[8] Dalje u tekstu: Upravni sud.
[9] Broj: 12861/2021. Web izvor:
https://i2.res.24o.it/pdf2010/Editrice/ILSOLE24ORE/QUOTIDIANI_VERTICALI/Online/_Oggetti_Embedded/Documenti/2021/12/26/Tar_Lazio_12861_2021.pdf, pristupljeno 23. svibnja 2026. godine.
Svi članci u rubrici “Pravni monitor“
Popis svih budućih seminara i webinara
Podijelite:
